Radiestezija bez pribora

Branimir Galeković, dipl.ing.
(Predavanje održano u Klubu radiestezista 23.5.2007.)

 

Što je, a što nije radiestezija?

Pod radiestezijom se smatra postupak kod kojeg se u suštini na odgovarajuće, mentalnim putem postavljeno pitanje, očekuje radiestezijski odgovor Da ili Ne. Svi ostali odgovori tipa „možda“, „nesigurno“, „pitanje nije dobro postavljeno“, „zabranjeno pitanje“ itd. su samo podvrsta mogućih radiestezijskih odgovora.

Intuitivni uvidi o osobama, stvarima ili događajima, kod kojih nije mentalnim putem postavljeno pitanje s očekivanim odgovorom Da ili Ne, nisu radiestezija.

 

Malo podsjećanja na osnovni radiestezijski predpostupak

Prije nego započnete s radiestezijskim radom uvijek postavite slijedeća pitanja.

 

SMIJEM LI?   znači imam li dopuštenje?

 

MOGU LI?      znači jesam li spreman i u stanju?

 

TREBAM LI? znači je li to prikladno?

 

+ tražiti oslobađanje od sugestija i autosugestija

 

Zapažanja Alison Cooke

            Vrlo su interesantna slijedeća zapažanja i savjeti Alison Cooke, koja se inače profesionalno bavi iscjeljivanjem tehnikom Terapeutskog dodira (Therapeutic touch), što je u suštini jedna od bioenergetičarskih tehnika. Ona daje savjete polaznicima raznih radiestezijskih, iscjeliteljskih i sličnih drugih konferencija, ali se to može jasno primijeniti i na ovakva predavanja ili na, recimo, dolazak u klub i slušanje diskusija.

 

„Prošlo sam ljeto prisustvovala radiestezijskoj konferenciji po drugi put za redom. Koristim visak nekoliko godina, ali nikad nisam imala osjećaj da sam stvarno naučila kako ga dobro koristiti, tako da sam pohađala predkonferencijski osnovni radiestezijski tečaj. Tečaj je bio divan dajući mi vrlo potrebno povjerenje u korištenju različitog radiestezijskog pribora. Radionica tijekom konferencije ponovno je bila izvor inspiracije i učenja.

 

1. Ne zatvarajte vrata opažanjima:

Nekoliko puta tijekom konferencije slučajno sam čula ljude kako govore stvari poput „Već sam ga slušao.“ Ili „Svi oni govore iste stvari.“ Ili „Nemaju ništa novoga za reći.“

Zamišljam da je neka poruka koja je predstavljena na radionici mali kružić u središtu velikog kruga, komadić jedne velike pite. Možete podijeliti krug unutar kruga u mnoge male djeliće, male komadiće pite. Svaki učitelj vam daje jedan komadić cjeline. Ni jedan učitelj vam ne daje sve komadiće. Pojedini učitelji dolaze sa svojim vlastitim načinom razumijevanja stvari i to podijele s vama. Jedan način „gledanja“ može vam pomoći da sagledate više od cjeline nego neki drugi način. Vaš posao kao učenika je da slušate taj novi način „gledanja“ od svakog učitelja, to novo opažanje.

Prema tome ne zatvorite vrata opažanju misleći da nema ništa novog. Morate obratiti pažnju da to čujete. Moguće je potrebno da zatvorite oči kako bi smanjili smetnje, ali pažljivo slušajte s otvorenim i nekritičnim umom.

 

2. Moguće je potrebno da čujete poruku više nego jednom!

Često oni koji govore da su „to čuli već prije“ samo su to slušali prije, ali nisu čuli. Imam učenike koji su mi došli ponoviti tečaj Terapeutskog dodira, jer ih na to potičemo. Često mi kažu da ih njihovi drugi učitelji nisu naučili izvjesne stvari. U stvari, oni su ih tome učili, ali oni jednostavno nisu bili spremni da prime tu poruku u tom trenutku. Često kad po prvi put učimo određene stvari toliko mnogo toga novoga i toliko brzo nam dolazi da nam je potrebno neko vrijeme da usvojimo što smo prvi put čuli, a zatim se moramo vratiti po drugi put da bi čuli ostatak. U stvari, ako znate da je učitelj dobar, dobra je ideja ponovno se vratiti i ponovno proći tečaj, jer svatko će uvijek naučiti nove stvari, steći nove spoznaje. Ja nikad ne poučavam na svojim tečajevima dvaput na isti način, uvijek nastojim da to bude sve bolje. Također je dobra ideja da se ode kod nekoliko učitelja kako bi se dobilo različite komadiće pite kako je to objašnjeno u prvom dijelu.

 

3. Uklonite tri obične riječi iz svog rječnika:

Kako sam lunjala po konferenciji slučajno sam čula mnoge razgovore. Iz tih razgovora pokupila sam neke obične riječi koje bi bilo bolje ukloniti iz vašeg rječnika.

Ne mogu: Svi mi to znamo, ali mali podsjetnik nikad nije na domet. Jedan od darova koje sam primila od svojih roditelja bila je odbojnost prema riječi ne mogu. Kad god bih rekla „Ne mogu“ moj otac je podignuo svoja ramena i namrgodio svoje obrve i rekao, „Ne postoji tava riječ kao „ne mogu“. Ako ne uspiješ od prve tada pokušaj, pokušaj, pokušaj ponovo!“

Samo/Jedino: Ove dvije riječi se koriste na isti način često s riječju ali.  Evo nekoliko rečenica za ilustraciju: „Ja sam samo kućanica (nadomjestak za položaj).“ Sada čujte „Ja sam kućanica.“

„Jeste li radiestezist?“ „Da, ali ja znam samo koristiti visak.“ Sada poslušajte odgovor na drugi način: „Da, ja znam kako koristiti visak.“

„Tražite li vodu?“ „Ustvari da, ali našao sam samo dva izvora.“ (Skriveni dodatak: Ne 3500 izvora poput Ivana Radiesteziste, pa ne mogu reći da sam stvarno dobar.)

Kad u rečenici koristite „samo“ ili „jedino“ tada pokušavate opravdati sebe na neki način jer ste manjkavi. Vi umanjujete svoju snagu.

Kad uklonite iz rečenice „samo“ ili „jedino“, tada ste sposobniji.“

 

4. O pričama

Čula sam mnogo ljudi koji pričaju svoje radiestezijske priče. Naše su priče važne, one potvrđuju ono što smo napravili, i u pripovijedanju čine ova iskustva stvarnijima u našem umu, izgrađujući naše povjerenje. Ali budite oprezni kako pričate svoje priče.

                       

Ovdje su dva zapažanja:

Da li stvarno slušate?

Dok sam slušala ljude koji pričaju svoje pripovijesti čula sam neke izvanredne priče. Vidjela sam ljude koji su podijelili svoje priče tako da su izazvali suze u mojim očima i ja sam učila iz tih priča. Također sam čula ljude koji su slušali priče, ali su se teško mogli savladavati a da ne prekidaju govornika kako bi mogli ispričati svoje priče. Oni su se pravili da slušaju, ali nikad nisu čuli druge priče. To je vrsta osporavanja da se vidi tko ima najbolje iskustvo koje može podijeliti s drugima. Ponovno se ušuljao ego. Slušajte jedni druge i uživajte u pričanju svih vaših priča.

 

Treba li govoriti „Ja“ ili „Mi“? (O ovome neka svatko sam razmisli)

Željela bi vam sugerirati da ako suviše često ulovite sebe kako govorite „Ja“ u pričanju svojih priča, da se moramo podsjetiti na izvor našeg znanja i uspjeha u radiesteziji.

Poslušajmo ovu priču. „Ja sam pozvan da izađem radiestezijski pronaći izvor. Ja sam izašao i našao stanovito mjesto i rekao sam im da bi mogli imati 1000 litara u minuti na dubini od 60 metara.“

Ako sve naše priče zvuče poput ove, tada ste zaboravili na izvor vašeg uspjeha. Kao radiestezisti mi smo kanal za univerzalno znanje, „izvor“, koja god bila vaša riječ za Boga. Radimo sa devasima na zemlji, majkom zemljom i univerzalnom sviješću. Imajte to na umu i koračajte smjerno s izvorom (vašim Bogom). Osjetite strahopoštovanje pred darovima koji su vam dani i prisjetite se da kažete, „Mi smo bili u stanju naći vodu na 60 metara.“

Poslušajte jednog iscjelitelja koji kaže „Ne znam kako se to desilo, ali na neki način tumor žene je iščezao.“ On zna da je on samo dio iscjeliteljske jednadžbe. On pomaže iscjeljenje zajedno s „izvorom“ i svim svojim nevidljivim (barem za mene) pomagačima.

 

* * *

 

Prije nekoliko godina došao sam nekako samostalno do „otkrića“ da mogu dobiti radiestezijske odgovore bez korištenja ikakvog materijalnog pribora, tj. pomoću nečeg što bi se moglo zvati „govorom tijela“. Kako do tada nitko nikada nije u našim radiestezijskim krugovima (mislim u Hrvatskoj) govorio niti pisao o tom fenomenu (barem se ja nisam s time sreo) to sam do pred neko vrijeme tu spoznaju držao za sebe.

I onda sam „surfajući“ po internetu, na svoje iznenađenje, naletio na članke koji pokazuju da je u posljednjih nekoliko godina u radiestezijskim krugovima u Engleskoj, Americi, Kanadi i Francuskoj, odnosno u njihovim udruženjima, dosta popularna tema radiestezije bez pribora. U okviru pojedinih početničkih tečajeva odmah se uči i o Radiesteziji s priborom i o Radiesteziji bez pribora. Nažalost najpoznatiji objavljeni tekst koji se odnosi na tu temu i koji svi citiraju i služi kao uzor je bez ikakvih slika i dosta štur, ali nadam se da će svatko sa svojom radiestezijskom domišljatošću sigurno biti u stanju iskušati na pravi način navedene metode.

 

            Ovdje treba spomenuti da oko termina pribor postoje dva shvaćanja. Jedan, i to prevladavajući,  stav je da se pod priborom smatra svaki radiestezijski pribor kao visak, rašlje, L-antene, biotenzor i slično, tj. razni materijalni predmeti. Drugi je stav da u stvari nitko ne radi radiesteziju bez nekakvog pribora. Razlika je jedino u tome je li pribor izvan tijela ili u njemu. Kao radiestezist bez pribora vi trenirate sebe da koristite različite dijelove tijela da budu pribor za radiesteziju, bile to obrve, nožni palac ili ruke. Tako shvaćeno vi ipak imate pribor. To je isključivo stvar osobnog shvaćanja i definiranja. Ja ću se prikloniti prevladavajućem stavu.

 

 

 

Radiestezija bez pribora

Deviceless Dowsing - or Dowsing Without Tools

 

by Dan Wilson

 

Radiestezija bez pribora – momentalno najpoznatiji sustavi (4. izdanje)

 

DAN WILSON bio je ovlašteni elektro-inženjer koji je dospio u radiesteziju kako bi odredio udaljenost do kvara na telefonskoj opremi i zabavljao se time na zahtjev ljudi. 26 godina kasnije on je profesionalni radiestezist i „terapeutski iscjelitelj“ koji je imao svoju vlastitu iscjeliteljsku kliniku u blizini Londona. Bio je specijalist za iscjeljivanje životinja, za štetna mjesta i paranormalne smetnje. Tik pred Novu godinu preminuo je od srčanog udara.

 

„Premda je radiestezija bez pomagala izuzetno korisna u mnogim situacijama – prema mojem mišljenju radiestezija s viskom ili rašljama će ipak opstati jer su oni neke vrsti sidra koje je potrebno našoj namjeri da se koncentrira na subjekt ili objekt.“

 

Početnici će ustanoviti da je radiestezija bez pribora na neki od mogućih načina puno lakša nego s priborom, ali ne postoji način koji odgovara svima. U osnovi ljudi su „pipavci“ ("touchies") ili „osjetilci“ ("feelies") – njima je prirodno da rade radiesteziju bez pribora ili dodirom odnosno gibanjem, ili osjetom. U svakom slučaju, kad jednom ljudi započnu iskušavati svoj vlastiti sistem radiestezije bez pribora u realnom životu, ukoliko nemaju potporu grupe, relativno slaba reakcija puno prije dovodi do gubitka vjere nego slaba reakcija kod radiestezije s priborom, stoga započeti s radiestezijom bez pribora nije u stvari tako praktično kao započeti s priborom.

 

Postoji nekoliko različitih sustava radiestezije bez pribora za koje sam ja čuo, a mi ćemo se pozabaviti sustavima i dodira i osjeta.

Reakcija tijela

Kad započnemo s ovim radom nije nam poznata reakcija našeg tijela, pa postavite svoje pitanje i jednostavno ostanite pripravni na bilo kakvu zamjetljivu senzaciju ili trzaj dijela tijela ili gibanje. Više od 50% ljudi ima reakciju neke vrste u ruci – dva prsta se međusobno razmiču ili primiču, ili stišću ili otvaraju.

Autor kaže:

„Imajte na umu da ova energetska senzacija uvelike varira od jedne do druge osobe i od pitanja do pitanja. Naglašavamo vrlo veliku raznolikost senzacija koje se mogu doživjeti. Između ostalog:

·      Osjećaj bockanja cijele ruke ili samo dijela ruke

·      Poput povjetarca nježni osjećaj koji puše preko ruke

·      Hladna doza zraka

·      Nešto poput pritiska koji pritišće na nevidljivu barijeru

·      Poput oštrice osjećaj kao da nevidljiva oštra oštrica pritišće na veći ili manji dio vaše ruke/prstiju

·      Osjećaj zujanja u cijeloj ili dijelu vaše ruke/prstiju

·      Nježan pritisak na jagodice prstiju

·      Jasno izraženo bockanje ili oštra senzacija samo u jednom prstu ili samo dijelu jednog prsta

·      Osjećaj „tutnjave“ u dlanu ruke

·      Linija energije koja se iznenada javlja preko dijela ruke

 

To su samo neke od uobičajenih reakcija. Obično se osjećaju u lijevoj ruci, ali katkada također i u desnoj ruci, a katkada i u obje ruke. Senzacija je katkada vrlo lagana i očita. Drugi put ona je suptilna. Rijetko je ista za dva različita pitanja. Čini se da se mijenja ovisno o pitanju i odgovoru.“

 

Uprite prstom i osjetite

Postavite pitanje i uprite prstom u moguće odgovore, koje ste mentalno doveli u vezu s prstima ruke s kojom ne upirete. Izrazita senzacija (česti su ubod ili peckanje u vratu ili ušnoj resici) označava „da“. Niste uspjeli? Pokušajte.

 

Nevidljivi balon

Upotrijebite jednu ruku za osjet, a drugu (ili zid) kao zid. Postavite pitanje i pomaknite ruku prema „zidu“. Nevidljivi balon (ili bodljikava lopta, ili hladno područje, itd.) dobiven u tom načinu označava „da“ – veći i tvrđi, sigurniji. Možete se nastaviti igrati s tim na razne načine – npr. da imate balone koji označavaju „ne“, ili da imate različita područja na zidu za dijagnosticiranje balona koja vam pružaju izbor, brojeve, vrijeme itd. „Balon“ se često koristi za osjet aure i energetskih tijela.

Treptaj

Držite svjesno svoje oči otvorenima i zamislite svoje pitanje. Očekuje se treptaj ukoliko odgovor treba biti „da“. Kod učenja često pomaže usredotočenje na moguće odgovore. Neki ljudi imaju dva treptaja za „ne“, jedan za „da“.

Ako niste sigurni je li treptaj prirodni ili radiestezijski, tada ili ponovite vježbu ili uzmite visak (rašlje) ili neki drugi vama pogodni način. Nakon nekog vremena uočiti ćete razliku.

Prst-palac

Trljajte međusobno prst i palac i zamislite pitanje. Osjećaj gruboga označava „da“, ali vi možete imati drugo mišljenje da vam grubo na prstu označavajući „ne“. „Psionički“ (radiestezijski) liječnici služe se s tim u svojem džepu da bi vršili potajno dijagnozu.

 

Dvostruki stisak

Nježno pritisnite zajedno vaš desni palac i kažiprst, okružite ih sa sličnim pritiskom na lijevoj ruci, postavite pitanje i pokušajte otvoriti vaš desni spoj pritisnut lijevim. Uspjeh označava „da“, neuspjeh „ne“. Varijanta toga koja se koristi u kineziologiji je:

 

Lančana veza - Dva prstena

Oblikujte dva stiska, ali ovaj put kao dvije karike lanca, gdje jedna prolazi kroz drugu: postavite pitanje i pokušajte ih razdvojiti. Uspjeh = da, ako se lijevi stisak ne otvori = ne. Varijanta s jednom rukom na temu stiska je:

 

Spljošteni stisak

Nježno zatvorite zajedno kažiprst i palac i postavite pitanje. Ako se stisak intenzivira sve dok se gotovo ne spljošti, to je snažni „da“. Ako nema gibanja nakon prvog dodira ili se stisak čak otvori = ne.

Nasuprotni palci

Stavite dlanove ispred sebe kao da štitite svoj trbuh, s osam prstiju koji vise prema dolje gotovo paralelno i sa dva palca prema gore, pritišćući čvrsto jedan prema drugom u obrnutom slovu V. Postavite pitanje i dva palca će se iznenadno pomaknuti od vas za „da“, a prema vama za „ne“. U mom slučaju otkrio sam da odmah mogu dobiti grubo brojeve do 10, jer su gibanja palca stupnjevana unutar područja od 90 stupnjeva.

 

Zahvat rukom

Postavite pitanje i gurnite svoju desnu ili lijevu ruku oštro dolje kao da mislite uhvatiti odskočenu tenis lopticu. Ako se šaka spontano zatvori to znači „ne“, raširi, „da“.

 

Spirala (Slinky)

„Slinky“ je jedna od onih mehaničkih metalnih spiralnih zavojnica koje ako ih stavite na vrh stubišta i pritisnete, ona će se lagano prekobacivati do dna stepeništa. Zamislite da držite jedan slinky uspravno u svom desnom dlanu, stavite svoj lijevi dlan tik do njega ali niže, poput stepenice, te postavite svoje pitanje. Ako osjećate da „slinky“ dolazi u vaš lijevi dlan (i/ili vaše ruke se podižu/spuštaju da bi izravnale promjenu u težini) to označava „da“.

Čitavo tijelo

Stanite uspravno i postavite pitanje. Lagani naklon/zakret/okret = da; drugi način = ne.

Zastanite s pažnjom pred (recimo) tezgom s jajima u supermarketu. Fiksirajte kutiju za koju ste zainteresirani sa svojim oko sokolovim i zapitajte, „jesu li ova jaja dobra i cijela?“ Neznatni naklon = „da“, lagano svijanje prema natrag = „ne“.

Neki ljudi koji su to pokušali otkrili su da se zakreću umjesto naklanjaju, a jedan čovjek je otkrio da je njegovo naklanjanje bilo stupnjevano, pa ako su jaja bila zaista vrlo svježa, on je izveo japanski naklon prikladan za Japanskog Cara.

(Nisam ga pitao što se dešava ako su jaja potpuno trula.)

Okretanje zgloba

Ispružite svoju ruku u položaju kao da se rukujete s nekim nevidljivim, s palcem prema gore. Zamislite pitanje. Ruka će se zakrenuti u smjeru kazaljke na satu za „da“, obrnuto od kazaljke na satu za „ne“. Ili katkada obrnuto, a vi to možete provjeriti svojim test pitanjem.

 

Trljanje jezikom

Trljajte jezikom po nepcu i postavite pitanje. Hrapavo = da.

 

Signalizacija rukom

Neka nadlaktica bude opuštena uz vaše tijelo, a podlaktica u horizontalnom položaju prema naprijed (L oblik). Ako se nakon što postavite pitanje vaša ruka okrene da dodirne vaše tijelo to je snažni „da“; ako je to samo djelomično to je djelomični „da“. Možete koristiti kut pomaka da bi tome pridijelili svoje brojeve ili postotke, kao u radiesteziji pomoću „sata“. Ako se okrene prema van to će biti početak reakcije „ne“ i vi možete tome dati mentalno stupnjevanje za „ne“ ili koristiti drugu ruku. Kao i kod radiestezije pomoću sata „više-da-nego-da“ indikaciju ako vaša ruka snažno pritisne vaš trbuh. To znači da je „da“ snažniji nego što su granice vašeg pitanja dopuštale. Ako ste recimo postavili vaše pitanje „je li ona prošla na ispitu?“ to može značiti da je prošla izvrsno. Slično je „ne-više nego-ne“ u „ne“ načinu.

Treperenje prstiju

Držite ruke mlitavo obješene i postavite pitanje. Prsti jedne ruke trepere kao zavjesa na povjetarcu = da. Druge ruke = ne.

 

Kimanje

Držite glavu uspravno ali bez napora tako da samo što ne padne. Postavite pitanje. Nehotično jedno „kimanje“ = da. „Ne“ može biti „kimanje“ na stranu ili trzaj prema natrag.

 

„Prekapčanje“ U svim ovim slučajevima znaci mogu za neke pojedince biti obrnuti, ili snagom volje, ili protivno vašoj volji kad se osjećate umorno (to se katkada zove „prekapčanje“). Morate otkriti što je što postavljajući utvrđena pitanja poput „što je moje da?“

Robot-nos (područje pogleda + treptaja)

Kao u „Kimanje“ ali usmjerite pogled prema naprijed i postavite pitanje na koje ćete dobiti odgovor pomoću nečeg u vašem vidokrugu („koja dinja ima bolji okus?“). Dozvolite nosu da pokaže odgovor. Drugi način opisa bi mogao biti:

Pomičite oči preko scene s lijeva na desno zamišljajući okomitu liniju pokazivanja. Nehotični treptaj znači: traženi slatkiši su na toj liniji.

Držite oči u toj liniji i pozorno motrite gore-dolje. Treptaj znači: vi to promatrate. To je naročito pogodno kad skupljate kamenje ili školjke na plaži. Sačuvajte rezervni treptaj za nešto što je skriveno ispod gornjeg sloja (slojeva). Vrlo dobro za supermarkete gdje je nabolje voće/povrće nekako na dnu hrpe. Tražite na odabranim koordinatama dok ne dobijete treptaj.  Korisnici ovog sustava gotovo da izgledaju poput robota.

Sustav „sata“

Iskusni radiestezisti u stanju su koristiti većinu ovih načina. Početnici koriste obično barem jedan način, koji ih beskonačno veseli. Sustav sata je korisni indikatorski sustav sa i bez pribora i odličan na putovanju  s volanom koji je pri ruci. Koristeći stvarni ili vizualizirani brojčanik sata, možete imati stupnjeve za da i ne  počevši od 12 sati i krećući se u smjeru kazaljke na satu ili suprotno tome dok ne dođe do „stop“ reakcije. Vjerojatno imate prirodni smjer za da – to ne mora biti uvijek u smjeru kazaljke na satu – pa onda najprije potražite „pokaži mi moje da“. Ako je recimo vaše „potpuno da“ na 3 sata što je obično, dobit ćete neke odgovore na 4 sata  - što je „više-da-nego-da“ reakcija (vidi naprijed). Sat se u trenu može promijeniti da bi imao koje mu drago značenje korisno za postavljeno pitanje. Ronioci ga sada koriste da utvrde dubinu vode na logaritamskoj bazi – tj. 1 sat znači 10 stopa, 2 znači 100 stopa, 3 znači 1000. Potrebne su vam logaritamske tablice da odredite što jedan i pol znači, jer možete „prekopčati“ sat na „desetke stopa“ i startati iz početka. Područje između 5 i 7 sati se može koristiti za „idiotsku“ reakciju: „pitanje nije dobro postavljeno“.

 

Dan Wilson 2 July 2003

Nedavni dodaci

(Prijedlozi dobiveni iz Francuske)

 

Podizanje prsta (Carole Normand)

Postavite zglob ruke na prsa ili naslon stolca tako da se prsti mogu slobodno gibati i da su ispruženi. Zatražite da se jedan podigne na signal „da“. Kad se jedan podigne, zatražite da se neki drugi podigne za signal „ne“. To isto učinite i s ostalima za druge odgovore. Morate biti sigurni da niste prste pomaknuli svojom voljom. Ako vam je draže izaberite koji prsti su signal za koje odgovore, ali koristite samo jednu ruku. Možete zamijetiti bockanje ili neku drugu senzaciju.

U budnom stanju ova metoda može zahtijevati određeno vrijeme i određeni napor. Pod hipnozom rijetko je da to ne funkcionira. Katkada je nekim ljudima to lakše od korištenja viska.

 

Osjet rukom (Frederic Ortiz)

Na našim mjesečnim sastancima bila je osoba koja je pravila nagla gibanja svojom rukom. On je objasnio da on mjeri, recimo, „iznos vibracije“  pomakom svoje ruke prema naprijed i kad dosegne brojku on osjeća toplinu, ili hladnoću, ili bockanje.

i
Pritisak prema natrag

U supermarketu on bi uzeo bocu vina u svoju lijevu šaku i svoju desnu podlakticu-nadlakticu, držeći ravno prema dole, osjećao bi pritisak prema natrag koji bi potvrđivao da je vino prikladno za njegovu večeru – ili ne ako nije. To je korisno za mnogo stvari. Pokušajte!

 

Prolazak s dvije ruke

a) Postavite dlanove svojih ruku priljubljeno na način molitve u razini lica.

b) Spustite lijevu ruku na razinu struka.

c) Koncentrirajte se na svoju desnu ruku, koja ostaje u podignutom položaju.

d) Postavite pitanje na koje se može dobiti odgovor jednostavnim Da ili Ne od svoje lijeve ruke. Neka oko vas bude dovoljno prostora, te protegnite svoje lijevo rame prema natrag na lijevo koliko god možete. Pomaknite svoju lijevu ruku od natrag prema naprijed i prema svojoj desnoj strani ali ispod svoje desne ruke.

Imajte na umu da je lijeva ruka uvijek najmanje cca 30 cm ispod podignute desne ruke i to cijelo vrijeme. Obje ruke nisu NIKAD jedna nasuprot druge u istoj razini.

e) Ako je odgovor „Da“ osjetit ćete energiju ili pritisak ili samo snažnu fizičku tendenciju da se vaša lijeva ruka zaustavi prije nego što dosegne razinu desnog lakta.

Ako je odgovor snažni „Da“, lijeva ruka će se zaustaviti gotovo odmah. Kod slabog „Da“ biti će bliže naprijed. Ako se lijeva ruka zaustavi ispod desnog lakta, to znači „Ne znam“. Ako lijeva ruka gibajući se prolazi točno desni lakat ispod desne ruke, tada je odgovor „Ne“.

Mudro je vježbati ovaj postupak opet i opet kako bi mogli koristi senzaciju u svojoj lijevoj ruci. Najjednostavniji način vježbanja je postavljanje Da-Ne pitanja za koje vam je već poznat odgovor. Često su najbesmislenija pitanja najbolja za vježbanje.

 

 

Osjet vlastite aure

Obzirom da znate osjetiti vlastitu auru primicanjem svojih dlanova to možete primicati međusobno svoje dvije ruke i zapovjediti svojoj auri da bude ovdje za „da“, a ne za „ne“. Pun pogodak – imate uspostavljen radiestezijski sistem bez pribora koji djeluje.

 

Radiestezija rukom (Ian Pegler)

Kad ste jednom stekli ponešto iskustva s rašljama ili viskom možete poželjeti pokušati ono što se zove „radiestezija bez pribora“. Ako to možete shvatiti, radiestezija samo pomoću vaših ruku je velika korist te je vrijedno utrošiti nešto vremena pokušavajući to naučiti. Postoje mnogi načini za provođenje radiestezije bez pribora i samo je stvar utvrđivanja koji je pogodan za vas. Ne postoji ni jedan način koji je „ispravan“.

Naučio sam slijedeći način od uspješne radiestezistice iz Dorseta, Engleska. Ideja je nagnuti lagano prema naprijed svoju desnu ruku (ili lijevu ako ste ljevoruki) i pustiti ju da labavo visi, te jednostavno koristi cijelu ruku kao visak. Jednostavno trebate ustanoviti svoje „da“ i „ne“ reakcije, ali to će vjerojatno biti isto kao i kod vašeg normalnog viska. Drugi način je držati svoje ruke na razini solarnog pleksusa i pritisnuti palce da se dobije neka vrst V-oblika (vidi sliku) usmjerenog prema vašim prsima. To je jedan način koji ja koristim. Kad dobijem pozitivnu reakciju ravnoteža se izgubi i moje ruke padnu prema dole. Za negativnu reakciju umjesto ruku palci padnu prema dole.

 

 

Radiestezija bez pribora

 

Je li „Radiestezija bez pribora“ „Stvar ega“ koja se ušuljala u svijet radiestezije? (Alison Cooke)

Moguće si ja zamišljam, ali mi se čini da sam čula puno o radiesteziji bez pribora na prošloj konferenciji, a što nije bila tema prijašnjih konferencija. Čini mi se da katkada čujem notu ponosa u glasu onih koji govore da su oni radiestezisti bez pribora. Dobila sam utisak da neki osjećaju da ako ste radiestezist bez pribora, tada ste možda napredniji od onih radiestezista koji koriste visak, L-antene ili drugi pribor.

Hej, ja sam radiestezistica bez pribora (barem je to ono što bih rekla da radim kad procjenjujem polje na početku tretmana Terapeutskog dodira) koja pokušava naučiti kako koristiti visak. Ovdje pokušavam naučiti kako koristiti „pribor“, a vi ljudi pokušavate se otresti vašeg „pribora“. Kakav čudni svijet! Pribor ili ne, svi dolazimo do istih istina, od različitih komadića.

Osobno meni stvarno odgovara da imam svoj visak koji mi govori. Volim ga i koristim ga.

Pa molim nemojte početi koristiti „samo“ ili „jedino“ kad govorite o korištenju pribora za radiesteziju ili radiesteziji „bez pribora“, Svi smo mi radiestezisti istih odlika, bez obzira jesmo li početnici ili eksperti, jesmo li našli jedan izvor ili gomilu, koristili visak ili svoj nos za radiesteziju. Svi mi smo na pravom mjestu na svom putu. Nitko se ne bi trebao osjećati inferiornim ili nikog ne bi trebalo dovesti u situaciju da se osjeća inferiornim.

 

Ne poželite biti netko drugi:

Kako se družimo na tim konferencijama to čujemo mnoge priče. Iz tih priča možete naučiti razne stvari. Iz svojeg vlastitog pričanja priče potvrđujemo što možemo učiniti i dobivamo samopouzdanje. Svatko ima različite stupnjeve darova. Vrlo je lako pasti u zamku priželjkivanja tuđih darova, znam, ja to radim. Budite nježni prema sebi. Veličajte darove drugih, ali veličajte također i svoje darove. Kao što sam rekla, svatko od nas je na svojem pravom mjestu. Ako previše priželjkujemo i previše se trudimo, to samo postaje teže. Najbolje je jednostavno dozvoliti stvarima da se dese. Bilo bi divno kad bi svi mogli čuti svoje anđele i vidjeti aure, ali za sada mnogi od nas to ne mogu. Budite sretni takvi kakvi jeste i nastavite radosno na svom duhovnom putu.

I tako, kad prisustvujete konferencijama i radionicama ostavite otvorena vrata za nove uvide, jačajte sebe uklanjajući samo i jedino iz svog rječnika, stvarno slušajte priče drugih i veličajte svoje darove i darove drugih. Na taj način možete ići mirno svojim putem uživajući u svakom trenutku i dozvoljavajući čudesnim stvarima da se otvore.